...take my hand and walk away...
...promatram ovaj svijet...tako je zao, pokvaren...često osluškujem melodije stvarnosti, tužne krikove izgubljenih snova...topla krv polagano curi iz pukotina zaboravljene sreće, vrijeme je stalo...raspršeni komadići sreće lutaju dušama nauštenih ljudi...sve je napokon utihnulo...bilo je i vrijeme...
...ništa nije vječno...
...uspomene...sve je to sada prošlost...sve je to samo bol...samo rane koje nikada neće zacijeliti...samo krv koja nikada neće prestati teći...čak i u slapovima...moji osjećaji pokušavaju usnuti, no prašina ljubavi koja boli...jedostavno im ne da...
...sve boli...
...moja duša lutala je napuštenim dvorcima tuge u potrazi za izgubljenom srećom...ondje je bila samo prašina nadanja koje je nekada bilo čitavo, jako poput stijene...a ljubav ga je učinila krhkijim i od pera...proklete uspomene, prokleta ljubav...
...voda koja je ljubila njegovo tijelo, tajanstvene oči koje su promatrale sve to...ruka koja je držala moju...tišina...nadvladala je sve to...nadvladala je ljubav jaču od...od nečega što postoji duboko u nama...našim srcima...
